DANILOVGRAD- Miroslav Bogetić iz Vučice nadomak Danilovgrada poklonio je dio svoje zemlje u Boanu Kadića Mitropoliji crnogorsko –primorskoj. Na toj zemlji nalaze se ostaci kuće Todora Kadića, koji je u Kotoru 1860. godine ubio knjaza Danila Petrovića. U poslednje vrijeme puno se govori o razlozima tog ubistva i sve više je činjenica koje ukazuju da se Kadić na taj čin odlučio braneći čast svoje porodice, jer nije mogao da pređe preko uvrede i obeščašćenja odive Kadića. To bratstvo, nakon kobnog kotorskog događaja, bilo je decenijama progonjeno, pa su mnogi čak i promijenili prezime kako bi se spasili osvete Petrovića, a planski je uništavana Todorova imovina. Ipak, na imanju Miroslava Bogetića, odmah ispod manastira Svetog Dimitrija u Boanu Kadića, u kamenitom šipragu i danas se mogu primijetiti ostaci kuće Todora Kadića.
-Odrastao sam u ovom kraju i od starih sam slušao priče o Todoru Kadiću. Za mene je on veliki junak i treba da služi na čast svome bratstvu. Ono što ja znam o njemu drugačije je od onoga što je zapisala zvanična crnogorska istoriografija. Zbog te svete obeveze prema Todoru Kadiću kada sam bio u prilici, a to se desilo na Vaskrs ove godine, poklonio sam dio zemlje na kojoj se nalaze ostaci kuće Todora Kadića Mitropoliji crnogorsko primorskoj, ali i svojoj braći iz brastva Kadića. To je obaveza prema mom djetinjstvu, ali i prema zavičaju i uspomeni na moje pretke koji su mi prenijeli priču o tom zlom vremenu koji je ostavio veliki trag u Bjelopavlićima. Nadam se da će mitropolija na čelu sa našim duhovnim vladarom mitropolitom Amfilohijem obnoviti kuću Todora Kadića, pretvoriti je u spomen- dom i otvoriti njena vrata za sve oni koji žele da saznaju pravu istinu o bjelopavlićkoj tragediji – kaže Miroslav. On dodaje da je dugo planirao da ovo uradi, ali da, dok se nije prije dvije decenije izgradio manastir Svetog Dimitrija, nije bilo mogućnosti da se tako nešto i realizuje. Kada je na dvadesetak metara od kuće Todora Kadića podignut hram, onda je i Miroslavljeva ideja bila bliža ostvarenju.
-Vjerujem da je na našoj porodici i božji blagoslov, jer se baš na mom imanju nalaze ostaci kuće Kadića. Oni su danas pokriveni korovom, ali nadam se da će se to uskoro promijeniti. O Todoru Kadiću u manastiru Svetog Dimitrija, ali i u Danilovgradu i Crnoj Gori, puno se govori, ali ništa nije urađeno kako bi se obnovilo njegovo kućište, stavilo pod krov i dostojno obilježilo. Nadam se da je moj skromni poklon početak duhovne obnove Bjelopavlića, gdje će se mnogo šta postaviti na pravo mjesto. Uvjern sam da će uskoro svi oni koji posjete naš manastir moći da se upoznaju i sa svime što se između Kadića i Petrovića događalo prije više od 150 godina, a da će se o svemu tome podaci uskoro naći u obnovljenoj Todorovoj kući. Valjda ću dočekati da i to vidim i da tako ispunim svoju, ali i obavezu mojih predaka prema bratstvu Kadića – ističe Miroslav.Naš sagovornik kaže da je puno legendi vezano za ovaj kraj. Jedna od njih kaže da se na obližnjem uzvišenju Miluševini, nalazio plato na kojem su se sastajali Kadići i odlučivali kako da se suprotstave stranim, ali i domaćim nasilnicima. Na tom mjestu, legenda je upamtila, rasla je bukva, što je neobično za ravnicu. Predanje kaže da je jedna starica predvidjela da će bukva pasti, ali je i prorokovala da će drvo pasti u pravcu iz kojeg će u Crnu Goru doći velika nevolja. Tako se i desilo, jer je bukva pala u pravcu Skadra, koji je crnogorska vojska uz velike gubitke dobila oružjem, ali je morala da napusti taj grad zbog interesa velikih sila.
-To je samo jedna od priča iz ovog kraja. O ostalima bi se mogla napisati knjiga, a mislim da će obnova kuće Todora Kadića pokrenuti Bjelopavliće da se okrenu svojoj prošlosti i budućnosti i da više ne prihvataju domaće i strane silnike koji od naših junaka prave izdajnike- istakao je Miroslav Bogetić.
I.M.
Kćerke bez posla
Želja da pomogne i daruje kod Miroslava ,,nije od juče’”. On je kao inženjer automatike i telekomunikacija prethodnih 40 godina besplatno učio đake tajnama matematike i elektronike. Puno đaka, a sada viđenih i moćnih ljudi, prošli su Miroslavljeve lekcije i uz pomoć njih dobili diplome velikih škola.
-Mnogi od njih danas kad me vide prave se da me ne poznaju. I neka ih, neka tako rade, ako misle da tako treba. Ipak, boli me što i nakon tih decenija spremanja đaka danas ne mogu da zaposlim dvije kćerke. One su završile srednje škole, ali posla ni na vidiku. Zar je tako trebalo da mi se vrati za onih 40 godina spremanja đaka – pita se Miroslav.
Dug prema precima nema cijenu
Miroslav je učestvovao i u prikupljanju priloga za podizanje spomen- doma Bijelom Pavlu u Sretnji. On je obišao skoro sve osnovne i srednje škole i podijelio plakate o tome kako se može pomoći gradnja doma u Sretnji, a i sam je obišao mnoge Bjelopavliće i ostale koji žive u glavnom gradu, a mogli bi da učestvuju u tom poduhvatu.
-Nije lako, ima dosta posla, ali dug prema precima nema cijenu – poručuje Miroslav.